Prica

Volim stare stvari. Čak ne volim ni antikvitete toliko, koliko baš volim stare stvari. Alate, mašine, nameštaj, posuđe...

Volim da ih dotaknem, zatvorim oči i zamislim kroz šta su sve mogle proći. Šta su sve preživele, ko je mogao da ih voli, ili da ih ne voli. Da li su nekom bile nezamenljive, da li im je neko dao ime, prezime, plakao ako bi se pokvarile, ogrebale, da li su nekom bile od životnog značaja, neraskidivi deo njihovog postojanja. Izmaštam tako ja neke super priče ili opet one jako tužne.

Kad jedan takav objekat dođe do mene, najviše me raduje osećaj da želim vratiti život i sjaj kakav zaslužuje. Vizualizacija počne gotovo odmah i ja sam već neobuzdana. Budu one prilično nerealne, tako da realizacija retko liči na ono što sam izmaštala, no ne mari, put do realizacije je čist hedonizam.

Dođe mi tako i pod ruke tekst, jedna lepa priča unuka o svojoj baki.
I njenoj mašini, Singer 99k.
Koju je dobila na poklon, kad je otvorila radnju.
I na kojoj je šila svaki božji dan svog života.
Sve dok se nije teško razbolela i na kraju preminula. Nekad joj je sin kupio modernu high-tech mašinu. Tek da ju je probala, vratila se opet na 99k.
Na njenu Mona Lizu.
Unuk koji je napisao bakinu priču i tutorijal kako se mašina čisti. Mene je raznežilo.

Sve u svemu, ona naša Mona Liza danas izgleda ovako. Ne znam šta je sve doživela u svom putovanju. Ali mislim da je bila baš, baš mažena i pažena. Danas ponovo oživljena, u novom sjaju, radi tiho i perfektno.









A kutija svakako može da posluži i kao modni detalj. Još samo na voz i na put oko sveta... Sa sve mašinom. Kao da treba nešto više od toga.

Comments

  1. Divno.Ja sam sebi kupila polovnu industrijsku masinu a takva stoji (od muževljeve tetke) u garaži.Čeka...Srećnu Novu i puno lepih želja :))

    ReplyDelete
  2. Hvala puno, sve najlepse zelim i ja tebi, i nadasve mnogo kreativnih momenata:). I da tetkina masina zazivi:)

    ReplyDelete

Post a Comment